Šta nam donosi rat na relaciji FIBA : ULEB

in #teamserbia5 years ago

Neću reći ništa novo ako kažem da sukob dve košarkaške organizacije donosi veliku štetu evropskoj, pa i svetskoj košarci. Kao u prethodnih nekoliko postova koji govore o košarci i u ovom ću akcenat staviti na region bivše Jugoslavije, tačnije na države koje igraju ABA ligu.


source

Prošle i pretprošle godine imali smo stiuaciju da više od pola ABA lige učestvuje u nekom evropskom takmičenju.Razlog je prost. Najbolji hoće u ULEB, oni koji ne mogu u ULEB nastupaju u FIBA takmičenjima. Naravno ima izuzetaka ali oni su retki. Nažalost negetivnih efekata je mnogo.

Prvo, ne može svi da igraju na dva fronta. Za to je potreban veći roster, za veči roster treba veći budžet i tako dolazimo do začaranog kruga.

Drugo, nastupanje mnogo klubova na dva fronta često dovede do razvodnjavanja kvaliteta u mnogim kluboovima.

Veći problemi od ovih u klupskoj košarci, prisutni su u reprezentativnoj. Kvalifikacije se igraju u takozvanim prozorima, tačnije terminima koje je odredila FIBA, a koje ULEB i NBA ne poštuju.

Automatski kvalifikacije se igraju bez većine najboljih evropskih košarkaša.

Kome je to u interesu? Možda onima koji nemaju igrače u tim takmičenjima, ali ni oni se neće puno ovajditi.

Do kraja kvalifikacija ostala su dva kola. Neke stvari su već sada jasne.

Nažalost naš region je mnogo pogođen.

Reprezentacija Slovenije, koja je na poslednjem evropskom prvenstvu trijumfovala bez ijednog poraza neće učestvovati na svetskom prvenstvu.

Nećemo gledati Luku Dončića!

Najveći udarac za košarku, udarac koji će sigurno u dobroj meri devalvirati i samo takmičenje. Nažalost ljude iz FIBA to nije potresalo.

Da ironija bude veća reprezentacija Hrvatske nalazi se u teškoj situaciji. Za plasman će joj uz maksmalan rezultat u naredne dve utakmice trebati i mnogo sreće. Ne želim da mislim o prvenstvu na kome neće biti ni Hrvatske. Crna Gora ima realne šanse za plasman. Makedonija i Bosna i Hercegovina nisu uspele da iskoriste nedolazak najboljih, ali oni bi još teže izborili plasman u slučaju da su ostali bili kompletni.


[source](http://mondo.rs/a1059706/Sport/Kosarka/Srbija-Austrija-kosarka-kvalifikacije.html

Dolazimo i do Srbije. Za nas je ovo bio baš udarac jer nama nedostaje zaista mnogo igrača. U kvalifikacijama se nismo proslavili, i za plasman ćemo morati da pobedimo bar jednom u preostale dve utakmice. Ubeđen sam da ćemo uspeti i ne želim da pretpostavljam suprotno.

Osim nekih neočekivanih poraza, šta su nam donele ove kvalifikacije?

Prvo pokazale su da za smenu generacije ne da nismo spremni, nego je veliko pitanje kada ćemo se spremiti. Zašto?

Prvi problem reprezentacije pozicija broj jedan.

Miloš Teodosić ima preko 30 godina, dugo igra za reprezentaciju i pitanje je koliko još može. Drugi plej Stefan Jović pokazuje veliku želju, veliki kvalitet, ali ni on nije mnogo mlad.

Njima uz rame Vasilije Micić, naravno po kvalitetu ne njihov nivo, ali ipak neko na koga se u budućnosti možemo osloniti. Ko još?

Ako bih rekao niko, bio bih mnogo grub. Ipak Stefan Peno Ilija Đoković i Aleksa Avramović u skorije vreme neće biti oslonac.

Aleksa je u kvalifikacijama rešio jednu utakmicu, tačnije doneo jednu pobedu i to uz zvuk sirene, ali u poslednjim utakmicama je potvrdio ono što je bar meni bilo očekivano. Može da bude samo pomoćni plej ili bek šuter. Reprezentativni plej, ubeđen sam neće biti.

Ilija Đoković nema kvalitet za A reprezentaciju i neće ni biti njen član.

Stefan Peno je u ovim kvalifikacijama dobio veliku šansu, imao je mnogo prostora, često i prednost nad pomenutom dvojicom, ali rezultat je izostao. Ponavljao je greške koje je pravio i u mlađim reprezentativnim selekcijama. Za reprezentativni nivo biće mu potrebno mnogo rada ali i mnogo vremena. Da li će do njega doći? Neću prognozirati.

Na poziciji dva bez neprikosnovenih Bogdanovića i Nedovića, Dragan Milosavljević ubedljivo najbolji. S obzirom da i on nije mlad postavlja se pitanje ko će njih naslediti?

Ja se samo tešim činjenicom da će oni još dugo igrati. Od onih koji treba da ih zamene, najbolji je Marko Gudurić (nije igrao kvalifikacije) ali i on ima mane koje mora da eliminiše i to što pre. Da li će uspeti? Ko zna.

Vanja Marinković i Aleksandar Aranitović ni u ovakvoj reprezentraciji nisu mogli da konkurišu za tim. Aleksa Radanov češće na širem spisku nego pomenuta dvojica, ali on u klubu igra mnogo manje od njih. Zaključak za svu trojicu isti: „Momci vreme vam prolazi“

Na poziciji tri konkurencija je velika. Osim Kalinića,Lučića i Simonovića za mesto će se boriti i Nemanja Dangubić, a verovatno i Rade Zagorac.

Pozicija četiri: neprikosnoveni Nemanja Bjelica, broj dva Milan Mačvan. Ipak posle dve teške povrede pitanje je da li ćemo Mačvana videti u reprezentaciji. Oni koji konkurišu su Jelovac i Birčević, ali nisu mladi i nisu nivo pomenute dvojice. U perspektivi Boriša Simanić i Marko Pecarski. Samo dva pitanja: Da li će postati veliki? Ako hoće, kada?

Na poziciji pet takođe možemo imati mnogo problema. Pitanje je kada će se i da li će se vratiti Kuzmić. Pitanje je da li Jokić hteti da igra. Marjanović ima preko 30 godina, a od ostalih jedino Raduljica i Milutinov imaju potreban kvalitet. Posle Milutinova, bukvalno niko. Sve generacije posle njegove i Jokićeve (1996, 1997, 1998, 1999) nisu izbacile igrača na poziciji pet. U nekoj perspektivi Filip Petrušev, Balša Koprivica ali sve je to pod zankom pitanja.

Nažalost od svih onih koji bi u perspektivi mogli među 12, mi u ovim kvalifikacijama praktično nikog nismo videli.

Zaključak je jasan FIBA prozori nisu doneli ništa dobro i hitno je potreban dogovor na relaciji FIBA: ULEB. U suprotnom biće novih problema i novih negativnih efekata.

Goran

Coin Marketplace

STEEM 0.35
TRX 0.12
JST 0.040
BTC 70557.88
ETH 3560.83
USDT 1.00
SBD 4.75