Slavnordija, peto poglavlje: Kukavičije jaje

in #teamserbia6 years ago (edited)

Slavnordija

fantasy-world-1694423_1920.jpg

Prethodno objavljeno:
Prvo poglavlje: Morski čovek
Drugo poglavlje: Nasukana ajkula
Treće poglavlje: Leteća kočija
Četvrto poglavlje: Rokfolove spodobe


Peto poglavlje

Kukavičije jaje


Reki, Jaril i Lihta su gledali Nonsensa koji je pespomoćmo ležao licem na zemlji pričajući o automobilu IS9001clxs Fedora. Slabašni odsjaj plavičaste svetlosti pod Nonsensovom glavom je bio jasan znak da androidu ništa ne fali.

- Udobna sedišta i prijatan enterijer će vam pružiti vrhunsku udobnos...- Pričao je Nonsens.

- Šta da radimo s ovim čudom? - Upita Reki.

- Kako "šta", - reče Lihta. - Ostavi ga tu. Ko ga šiša.

- Ne možemo da ga ostavimo ovde, - reče Reki. - Doći će one spodobe da ga traže.

- Pa? - Lihta je bila osorna.

- Nema "pa?", - reče Jaril. - Nisi čula šta je Bjurgus pričao. Jeirci sada imaju ozbiljne nevolje sa Rokfolovim spodobama. I to mnogo strašnjijim od ovih koje nas povremeno posećuju.

- Kad se vratio Bjurgus? - Upita Reki iznenađeno.

- Jutros je u kafani pričao novosti iz Jeirlanda, - reče Jaril.

- Ma bre, - ubaci se Lihta. - Znaš li gde je Jeirland? To je čak tamo preko mora.

- Ali nije izvan sveta, - reče Jaril. - Nego, znam šta ćemo. Lihta, idi u selo i reci barjaktaru Gornu da sam te ja poslao. Neka dođe ovde sa jednim odeljenjem. Reki i ja ga čekamo ovde.

- Imam u kočiji... - zausti Reki, ali mu Jaril dade znak da ćuti.

- Znam ja šta ću, - reče Lihta i pokuša da podigne androida. - Ajde pomozite mi. Ovo čudo je teško k'o tuč.

- Šta hoćeš? - Upita Jaril.

- Da ga stavim na konja, - reče Lihta. - Pa ću da ga odnesem do obale i bacim u more.

- Ma kakvo crno more, - reče Jaril. - Uradi ono što sam ti rekao! Požuri, nemamo vremena na pretek!

- Ma nosite se, - reče Lihta puštajući androida. - Radite šta znate!

Zatim skoči na konja i odjaha ka selu.

- Idi kod barjaktara Gorna! - Dovika Jaril za njom.

- Mogao si telefonom da pozoveš Gorna, - reče Reki. - Nisi morao nju da šalješ.

- Saću ga pozvati, - reče Jaril. - Prvo smo morali da se otarasimo Lihte. Kakva je, mogla bi napraviti još neku glupost.

- A što joj nisi dao da baci ovo čudo u more? - Upita Reki začuđen Jarilovom odlukom. - Kada more nešto proguta, teško ga vraća nazad.

- Da, - reče Jaril. - Ali more je prozirno. Ako bi došla ona leteća čuda da ga traže, lako bi ga našli. Ne zaboravi da su se dve spodobe vratile nazad i da tačno znaju gde je ostala ova mehanička nakaza. Nego, daj telefon da pozovem Gorna.

Reki otvori vratanca ispod sedišta kočije i izvuče drvenu kutiju. Skinuo je poklopac, izvukao dugačku antenu, slušalicu dao Jarilu i podesio frekvenciju.

- Halo, Gorne, - govorio je Jaril. - Kapetan Jaril ovde. Slušaj, poslao sam moju ženu da ti prenese poruku. Ali slušaj, povedi jedno odeljenje na put uz Mešovitu šumu. Uklonite sve tragove sa proplanka, da bude kao da se ništa nije dešavalo. Jasno?!... Znači, razumeo si... Ali prvo sačekaj Lihtu. I nemoj slučajno da si joj rek'o da sam te zvao... Jesi li razumeo?... Ponovi sve šta treba da uradiš... Da... Mhm... Da... Vrlo dobro.

Jaril vrati slušalicu, pa dok je Reki pakovao telefon pođe preko proplanka osmatrajući okolni teren. Zastao je gledajući u jednu tačku negde u daljini, kao da procenjuje nešto. Zatim je skrenuo pogled u pravcu sela, a onda je vratio pogled prema putu za obližnji grad Brezong.

- Kažeš da ova kočija može da leti samo pravolinijski, - reče Jaril.

- Jeste, - odgovori Reki.

- Tamo je Buljava pećina, jel' tako? - Jaril je pokazivao u pravcu u kojem je malo pre gledao.

- Jeste, - potvrdi Reki gledajući u pravcu pećine. - Tu žive noćni ljudi. Ne bi nam bilo pametno da zalazimo tamo. Na ulazu imaju dnevnu stražu koja je prilično agresivna prema strancima.

- Znam, - reče Jaril. - Ali nećemo mi da idemo tamo.

Jaril priđe Nonsensu, podiže ga na rame i smesti u kočiju.

- Šta si naumio? - Upita začuđeni Reki.

- Vozi prema Brezongu, - reče Jaril penjući sedajući u kočiju.

Rekiju nije bilo baš najjasnije šta Jaril namerava da učini, ali je ipak seo za volan i pekrenuo kočiju. Put za Brezong je zavijao uz Mešovitu šumu, a zatim je vodio kroz prostranu dolinu dolinu išaranu grmljem i retkim drvećem. Usput su mogli videti obilan život koji se odvijao u divljini izvan sela. Stado irvasa je u trku prešlo put božeći od čopora vukova koji su oprezno osmatrali grupu vegana. Veganske žene su se lagano povlačile ka Mešovitoj šumi vodeći decu sa sobom dok su muškarci štitili spremni da se uhvate u koštac sa vukovima ako ih napadnu. Uz put su stajali prenosnici energije na kojima su ptice svijale gnezda iako su im mačke stalno pretile upornim pokušajima da se popnu do njih. Idući dalje putem mogli su videti zečeve kako skakuću kroz visoku travu, šarene fazane, čopore divljih pasa i prostrane tepihe raznobojnog cveća. Čitavu ovu idilu je kvario Nonsens koji je i dalje pričao o automobilu IS9001clxs Fedora.

- Gume su dizajnirane tako da savršeno prijanjaju uz svaku podlogu... - pričao je Nonsens.

- Ućuti, - reče Jaril.

- ...Dostiže brzinu od sto kilometara na čas sa samo tri i po sekunde... - Nonsens se nije obazirao na Jarila.

- Ne zanima me! - Opomenu ga Jaril. - Naređujem ti da ućutiš!

- ...Zaustavni put je dvadeset centimetara prilikom naglog kočenja... - Nonsens je i dalje brbljao.

- Mene si naš'o da zajebavaš! - Reče Jaril i raspali Nonsensu šamačinu tako da mu je glava poletela na stranu i ostala da visi o mehaničkom vratu. - Naučiću te pameti.

Ekran na Nonsensovom čelu je počeo ta trepće, traktat o automobilu je zamenilo isprekidano mucanje. Jaril reče Rekiju da stane, okrene kočiju i poleti prema selu tako da prođe tačno iznad Buljave pećine. Reki tako i uradi. Povezao je kočiju punom brzinom napunivši vazdušne komore i kočija se vinu u vis. Jaril je bio oduševljen prizorom. Prvi put u životu je gledao svet iz ptičije perpektive. S visine je mogao sagledati čitav kraj kroz koji su malo pre prošli. Radosno je posmatrao krošnje visokog drveća koje je promicalo ispod njega. Ali vremena za divljenje nije bilo, Buljava pećina je bila blizu. Jaril je uhvatio Nonsensa i smestio ga u krilo uperivši pogled na pećinu. Ulaz u pećinu je bio zatvoren teškim drvenim vratima i opasan visokim kamenim zidom u čijoj unutrašnjosti je boravila dnevna straža. Teška kapija na zidu je otvarana noću kada je noćni čovek bio aktivan. Za tili čas su bili nad Buljavom pećinom i Jaril izbaci Nonsensa iz kočije. Android je pao na vrata pećine otvorivši ih silinom udarca.

- E tako, - reče Jaril trljajući ruke. - Ako one spodobe dođu da traže ovo čudo naći će ga kod noćnih napasti. Pa ako ih unište, učiniće nam veliku uslugu.

- Ko koga ako uništi? - Upita Reki.

- Ko god, - reče Jaril. - Ako noćni ljudi unište Rokfolove spodobe, taman ćemo ih se otarasiti. Ako Rokfolove spodobe unište noćne ljude, bićemo mirni tokom noći. Imaćemo jednu napast manje.

- Zato si ono brbljivo čudo uvalio pećinarima kao kukavica jaje? - Smejao se Reki.

Približavali su se selu i trebalo je prizemljiti kočiju tako da se ne prevrne.

Izvor slike: www.pixabay.com

Sort:  

Congratulations @vasigo! You have completed the following achievement on the Steem blockchain and have been rewarded with new badge(s) :

Award for the number of posts published

Click on the badge to view your Board of Honor.
If you no longer want to receive notifications, reply to this comment with the word STOP

To support your work, I also upvoted your post!

Do not miss the last post from @steemitboard:

SteemitBoard - Witness Update

Support SteemitBoard's project! Vote for its witness and get one more award!

Coin Marketplace

STEEM 0.35
TRX 0.12
JST 0.040
BTC 71539.00
ETH 3603.23
USDT 1.00
SBD 4.75